Dokumentarac Borisa Malagurskog "Težina lanaca" je tipičan primjer srpskog romanticizma upakovanog u jugoslovensku nostalgiju. Zbog ironičnog tona naracije i načina na koji je ovaj film montiran, dečko koji obećava je pompezno nazvan srpskim Majkl Murom. Neki će reći da im je Malagurski otvorio oči, kao što to Moore radi svojim slijepcima, ali ove budalaštine nisu ništa drugo do ćorava posla. Jedino što je Malagurski uspio otvoriti je pandorina kutija stoljetnih zabluda jedne nacije. Nacije, koja je toliko zaslijepljena sopstvenom važnošću i veličinom da ne vidi koliko su u stvari nebitni i mali. Samim tim, ignorantni i malodušni. Kompleksašima je najveća prepreka preskočiti svoj ego, ali ga je Boris bogami preskočio... i zaskočio. Od poetskog obrazloženja glorificiranja poraza na Kosovu do vazdušnih napada NATO-a, i to tako uvjerljivo da bi neko ko nema veze sa historijsko-vremenskom logikom pomislio da su Amerikanci i taj poraz naštimali.

Otvorio je tako Malagurski kutiju, a iz nje je izašao Duh, kao iz Aladinove čarobne lampe. I kao svaki čarobnjak, napravio je fantaziju realnom, a istinu fiktivnom. Sezame, otvori se! Zemljo, pokori se! Lazare, izađi iz tog mraka, nemoj da ti ja tamo dolazim! Hokus-pokus, i eto ti magije: u dva sata stade čitava historija slavnog naroda srpskog. Ili jugoslovenskog? Ili srpsko-jugoslovenskog? To je ostalo malo konfuzno...

Ne velim, ima istine u Ozovom filmu; to da svjetske banke i velike korporacije projeciraju i podržavaju sukobe da bi se jadnima krvi napili; to da je NATO imao i ima političke, vojno strateške ciljeve i ekonomske interese na Balkanu; to da su nam spoljašni faktori možda iscenirali konflikt i indirektno učestvovali u raspadu Jugoslavije; to, i sve one ostale teorije koje odavno više nisu konspiracija- nije nikakva tabu tema od koje treba stvarati famu, već redovno štivo i polemika na svjetskim univerzitetima. Svjetske zavjere su Jugoslovenima melem na rane odvajkada bile, to svi znamo, jer smo do juče bili svi Jugosloveni. To nas čini većim u sopstvenim očima. Uvijek je neko drugi kriv za našu sramotu, tipičan je kompleks malih naroda. No, ista logika bi se onda mogla primjeniti i u suprotnom pravcu: nisu za Jasenovac krive Ustaše, nego Švabo! Ako su Švabe krive za Jasenovac a Turci za Kosovo, zašto onda srpska fašistička oligarhija nije skupila petlju i nadigla muda pa udarila na Njemačku ili na Tursku? How about that? Ako se već vodimo takvom logikom i tražimo uzroke našoj svireposti u spoljašnjim faktorima...

Lako i odvažno je udarati po manjima i nenaoružanim, može se po Bosni i po Sarajevu i topovima i avionima, ali kada američki avion malo zagrmi, onda je retorika obrnuta, u folu: "Jao, šta nam ovo rade, mi smo tako mali a oni tako veliki, lako je njima kad su naoružani do zuba! Ceo svet je protiv nas! Aaaavaaj!" Da, svet je protiv vas kad nije uz vas. Da su Srbi imali atomsko naoružanje u momentima napada NATO snaga, znajući gordost kojom raspolažu njihove najluđe glave, po onom standardno banalnom tradicionalnom humoru, aktivirali bi ga bez razmišljanja, pa nek' ide sve u lepu materinu! Ovako, izašli su i pokazali svoju gordost time što su sebi crtali mete po majicama i skandirali "anti-fašističke" parole, a sve to uz zvuke omiljenih pevaljki. Ako to nije licemjerstvo i turbo-folk, onda ne znam šta je.

Koliko god američko-evropska mržnja i nepravda prema jugoslovenskoj Srbiji izgledala velika i dovoljna, to nikako ne opravdava mržnju i fašizam tog jadnog srpskog naroda. Jednostavnim riječima, ako ti neko pruži pištolj da ubiješ drugog čovjeka, ne mora značiti da ga moraš izmasakrirati, popljuvati, otuđiti, poniziti, silovati i izmučiti prije nego mu prerežeš grkljan ili mu ispališ metak u potiljak! Mržnja prema "Turcima" i srpski fašizam ovdje su prave riječi na pravome mjestu. I tu nema filozofije. U suprotnome, onda i holokaust ima opravdanje. Nijemci su tvrdili da su Židovi uzeli maha, preuzimaju im gospodarstvo, uderaju kamate, gamad jedna bezobrazna imigrantska, idemo ih istrijebiti! To se zove šovinizam, a način na koji se taj šovinizam sprovodi u djelo zove se- fašizam. A fašizam je bolesna ljudska rabota i, osim te bolesti, drugog opravdanja nema.

Ako ćemo stvari posmatrati kroz svjetske zavjere, onda Bosna i Bosanci imaju daleko više razloga i motiva da se bune i špekulišu, od onog embarga na oružje na samom početku sukoba (dok četvrta evropska vojna sila udara svim silama po golorukom stanovništvu), preko Srebrenice i sramnog povlačenja Unprofora, do opštepoznate farse Daytona i priznavanja Republike koja je nastala na agresiji i etničkom čišćenju. Ko je tu, fakat, izvukao deblji kraj? Halo, razum, čujemo li se? Malagurski se hvata činjenica samo kada one guraju vodu na njegov točak... Vadi se iz konteksta, preko kompleksnih tema prelazi se ovlaš i površno. A mogli bi Bosanci, isto tako, da pozovu Kosovo, jer su se borili tamo zajedno sa Srbima protiv Turaka. Mogli bi da se pozovu na Bosansko Kraljevstvo isto onako kao što se Srbi prizivaju na Veliku Srbiju, pogotovo ako se zna činjenica da je Bosna u doba boja na Kosovu bila veća i od Srbije i od Hrvatske. Ili, recimo, da se Bosanci prisjete malo stvaranja te Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, gdje im je teritorija rasparčana i bratski podjeljena između Srba i Hrvata. Ili, recimo da bosanski narod nije imao svoju narodnost sve do sedamdesetih kada im je dato za pravo da se izjasne kao Muslimani, sa veliko "M"! Zašto u takvom kontekstu Malagurski ne posmatra Izetbegovića- u kontekstu čovjeka koji se bori za svoj nacionalni identitet upravo kao što se i Gavrilo Princip borio za svoj? Ako su Srbi bili ugroženi od Turaka 500 godina, Bosancima se na to može dodati još dvije stoje komotno: Austrougarska, Kraljevina SHS, pa Jugoslavija! A moglo bi se tu dodati i ovih zadnjih 20 godina. Mislim, ako već pričamo o zavjerama...

Ipak, u ovom filmu, mnogo je važnija uloga Izetbegovića kao jednog od vodećih nacionalista, i Jasenovac, kao usputno opravdanje za zločine koji slijede, nego sama uloga Miloševića i Karadžića. No, "domaći faktori" se ne analiziraju, oni se samo pominju. Ako se i analiziraju, onda se o njima govori u množini, kao nekom nužnom zlu, ili, opet, opravdanju za nametnutu situaciju. Tako najveći krivci za raspad Jugoslavije svakako bivaju Nesrbi, a ovi su, biva, samo branili interese svoga ugroženog naroda. Hmmm... da li je moguće da su i ovi drugi branili interese SVOGA naroda? Ne, oni su samo htjeli da se kutarišu Srba. Bosanac sam, igrom slučaja muslimanske vjeroispovjesti, i niko mi ne može pričati bajke da smo mi htjeli tamo neku muslimansku državu, da smo mislili protjerati Srbe i slične nebuloze. Vjerujem da je bilo takvih frakcija, ali one su u Bosni bile zanemarive i nisu imale nikakve podrške od pravih Bosanaca. To znaju pošteni Srbi, nemojte da se više lažemo. Isto tako, znamo da je situacija sada drugačija nego 1990. A zašto, ne treba mnogo pameti da se skonta. Srpskim fašistima odgovara radikalni Islam, (i dobro su se potrudili da ga što više radikalizuju), isto kao što Izraelu odgovara palestinski otpor ili Amerima islamski fundamentalisti. Jer, kako drugačije naći razlog da se započne invazija i način da se opravda ulazak u sukob? Ako radikala nema- ćemo bome da ih stvorimo! Reis Cerić je odličan primjer: od tihog i mudrog do grlatog i bahatog... A takav je Dodicima najbolji. Kao što je juče Miloševiću poslužio Alija, sutra će se povod naći u Ceriću.

Bilo kako bilo, jedno je namontirati fakte i složiti priču a sasvim drugo je ispričati priču i poduprijeti je faktima. Manipulatori dobro znaju da je mnogo važniji ton pričanja nego sama priča.

Recimo, fakt je da je u Srebrenici izvršen masakr. Drugi fakt je da su masakr izvršili Mladić i vojska RS-e. Zaključak: Mladić i srpska vojska su izvršili masakr u Srebrenici. Logika, ne može biti jednostavnija. A kako naš "Jugosloven", Boris, to tumači, odnosno opravdava? Kaže, Muslimani iz Srebrenice popalili i protjerali svo okolno srpsko stanovništvo... Ok. Može biti da i jesu, rat je. Popalili su, opljačkali i protjerali ovi čitavu Posavinu, pa nikom ništa. (Naravno, Hrvatska krajina se analizira, ali se Posavina i ne pominje...) Ipak, je li to dovoljan razlog da se uđe u grad i pobije, u par dana, na hiljade muškog življa? Da ih se tretira kao životinje u klaonici, da im se siluju žene na njihove oči, da se iživljava na njima na svaki mogući način koji bolestan ljudski um može da smisli... A onda ih se fino, smireno i organizovano zatrpa u jamu... Zar to nisu radili i Ustaše? U čemu je razlika?

E, onda dođe Tadić i pusti suzu. Ako su neki bili tada dirnuti tim činom, sada zasigurno možemo tvrditi da je ta suza ili bila lažno izmigoljena ili je bila- radosnica. Tadić blagosilja njihove škole, prisustvuje svečanostima, prima od njih ordene i zasluge... Jesu li ga i na to svjetske banke natjerale?

Kažu, nije bilo 8.000! Pa, koliko je, po vama, dovoljno? Koji je to broj koji bi vi priznali? Da li bi vam 2.000 ili 1.000 bila odgovarajuća cifra? Da li i koja to brojka opravdava Mladićevu osvetu Turcima? Koliko je ljudi potrebno da završi u masovnim grobnicama da bi se to nazvalo zločinom i genocidom? Ako vam brojke prognanih, silovanih, opljačkanih i pobijenih od prije dvadesetak godina ne govore ništa, onda ili ste glupi ili ste legalizovali sopstveni fašizam, tu gadnu bolest protiv koje ste se tako krvavo borili!

Nepošteno je pravdati soptvene komplekse i prati svoju sramotu nečijim tuđim kaljavim obrazom. Uporno izjednačavanje žrtve sa zločincem nije ništa drugo do stajati na strani zločina. Ta ludost ide tako daleko da će sutra većina Srba vjerovati kako su Sarajlije same sebe tri i po godine gađali! Kad "jugoslovenska" Srbija to shvati, onda će možda vidjeti da su na političkim marginama bili i postojali ljudi, mnogi pravi Jugosloveni, koji su pokušavali svim načinima da ukažu na srpski šovinizam; Jugosloveni, koji su bili radi da budu i opstanu zajedno i sačuvaju tu državu. Malagurski, međutim, i takve ljude blati da bi sprao blato sa kolektivnog ludila svoje nacije.

Ovim filmom, Borise, Srbima nisi rekao ništa što već sami ne slute i ne znaju, a nama, ostalima, samo si potvrdio u kojem đubrivu je zagnojena vaša inteligencija. U svemu ovome, jedino si ti izvukao neku korist. Možda se Srbija jednog dana i oslobodi lanaca, ali tek onda kada se riješi svojih klinaca-palaca, raznoraznih obojaka i zavrnutih opanaka. A do tada, da parafraziram Andrića, glup je onaj koji ništa ne gleda, a još gluplji onaj koji vjeruje u sve odgledano.